16 godina bez Dražena

Sedmog juna navršila se šesnaesta godišnjica smrti košarkaškog Mozarta. Prometna nesreća u Denkendorfu, nedaleko Ingolstadta u Bavarskoj, odnijela je sedmog lipnja 1993. godine Europi njenog najboljeg košarkaša u povijesti.

Tog kobnog proljetnog dana Dražen je, putovao automobilom u Poljsku gdje je Hrvatska igrala kvalifikacijsku utakmicu za Eurobasket. Za upravljačem je bila Draženova tadašnja djevojka, njemačka manekenka Clara Szalatzy, a u automobilu se nalazila i njezina majka. Poginuo je samo Dražen.

Dražen je počeo igrati košarku nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Poslije svojih treninga ostajao je sam u dvorani i šutirao do dugo u noć, a prije škole je dolazio u praznu dvoranu. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.

Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener Šibenke ubacio u igru. Javnost se tada po prvi puta upoznala s igračem koji će u idućih 10-ak godina obilježiti europsku i svjetsku košarku.

Sa Šibenkom je 1982. i 1983. godine u finalu Kupa Radivoja Koraća, oba puta od francuskog Limogesa, a 1982. je i debitirao za reprezentaciju Jugoslavije protiv Italije. Finale prvenstva bivše države 1983. još se i dan-danas prepričava. Po isteku vremena u posljednjoj utakmici, Dražen je realizirao oba slobodna bacanja i donio Šibenki naslov prvaka koje joj je nakon dva dana oduzeto i dodjeljeno Bosni za zelenim stolom.

Godinu dana kasnije Dražen je otvorio novo poglavlje u karijeri zamijenivši Šibenku Cibonom. Te iste 1984. osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu pod vodstvom Mirka Novosela. U dvije najveće godine u Ciboninoj povijesti (1985. i 1986.) Dražen je ugradio velik dio sebe donijevši Vukovima dva naslova prvaka Europe. Najbolju partiju u prvoj sezoni odigrao je u europskom klupskom finalu 1985. godine protiv madridskog Reala protiv kojeg je postigao 36 koševa.

Upravo je kraljevski klub bio sljedeća postaja u karijeri našeg Mozarta. Najupečatljivija predstava koju je pružio u dresu Reala bila je u finalu Europskog kupa protiv Snaidera kojemu je utrpao 62 koša. Ta 1989. godina Draženu je označila prekretnicu karijeri. Osvojio je španjolski Kup u finalu protiv Barcelone, od istog protivnika izgubio je u petoj utakmici finala državnog prvenstva, ali fantastični nastup na Europskom prvenstvu kojem je Zagreb bio domaćin otvorio mu je vidike NBA lige u koju je prešao dogodine. Jugoslavija je osvojila Europsko prvenstvo, a Petrović je proglašen najboljim igračem prvenstva.

1990. godine Dražen prelazi u Portland Trail Blazerse, ali se u prvoj sezoni u NBA ligi nije dobro snašao. Ipak, na reprezentativnom planu ova mu je godina bila još bolja od pretohdne. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu Dražen je s Jugoslavijom pod vodstvom trenera Dušana Ivkovića osvojio zlatnu medalju.

Dobre igre u Argentini omogućile su Draženu, unatoč prosjeku od 12 minuta i 8 koševa po utakmici u rookie-sezoni, transfer u New Jersey Netse. U prvoj sezoni među Netsima igrao je u prosjeku 17 minuta i zabijao 10 koševa. Druga godina u Netsima donijela je Draženu mnoštvo priznanja. Nominiran je za najnaprednijeg igrača u NBA lige, predvodio je Netse s 20,6 koševa po utakmici, a najvrjednija je svakako činjenica da je bio prvi bek lige po postotku šuta (50,8 posto). Na kraju sezone s reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni izgubivši u finalu od Dream Teama predvođenog Michaelom Jordanom, Magicom Johnsonom i Larryjem Birdom.

Draženova posljednja sezona karijere ujedno je bila i najbolja. Izabran je u treću petorku NBA lige. Ponovno je bio najbolji bek lige po postotku šuta (51,8 posto), prvi strijelac Netsa s 22,3 koša, a sa sjajnih 87 posto bio je i najbolji izvođač slobodnih bacanja. S 44 koša Houstonu postavio je osobni rekord u NBA ligi.

Marko Čeko [index.hr]