Josipa Lisac interview

Muzička zvijezda fascinantnog glasa, originalne pojave i jedinstvenog stila Josipa Lisac održat će koncert 24. oktobra u sarajevskoj Zetri. Pjevačica, koja je 1973. godine snimila antologijski album “Dnevnik jedne ljubavi”, a potom nebrojene hitove rok i pop muzike, rado je prihvatila razgovor za naš list. Osvrćući se na ranije dolaske u Sarajevo i, kako je rekla, na fantastične koncerte i divne ljude, spomenula je Davorina Popovića, Ismetu Dervoz, Esada Arnautalića, Branka Đurića Đuru i “Nadrealiste"…

Kako vrijeme leti! Kao da sam jučer bila na “Vašem šlageru sezone”. Sve nekako brzo prolazi, a događa se i što ne bi smjelo, da se brzo zaboravlja. Stalno se traži nešto novo - prokomentirala je Josipa na početku razgovora za naš list.

Šta nam ovog puta donosite u Sarajevo?

- Sa sobom uvijek nosim sve što imam. Moraju se odsvirati pjesme koje su se rodile i prije 35 godina i novo što radim, a možda i neko iznenađenje… Niko ne dolazi na koncert da sluša CD nego pjesme. Bilo bi nehumano prema pjesmama da ih stalno izvodim na isti način, kao da nemam mašte i volje. Sada me u Sarajevu očekuje koncert kao da ga nikada prije nisam imala. Sve ispočetka, u tome je i čar, kada stalno drhtiš.

U Sarajevu nastupate u okviru “Dana muzike” kada će biti uručene i muzičke nagrade “Indexi”. Kakva sjećanja nosite na Davorina Popovića?

- Davorin Popović je u našoj kući bio gost broj jedan! Moj suprug Karlo (Metikoš, op. a.) rekao je da je Davorin bio pjevač s najviše stila. To niko nije imao. Bio je izuzetno šarmantan, duhovit. Kad god bi se Karlo i Davorin sreli, znali su za šankom jako lijepo razgovarati. “Indexi” su bili neprikosnovene zvijezde kada sam ja počinjala. Davorin je pjevao da se smrzneš. A tu je bila još jedna divna osoba - Bodo Kovačević, fantastični gitarista. Takvih pjesama više neće biti.

Pamte Vas i po fantastičnim interpretacijama sevdalinki “Omer-beže” i “Niz polje idu, babo, sejmeni”.

- To je bio jedan trenutak, 1974. godina. Zahvaljujući mom Karlu, snimila sam te sevdalinke. On je čuo kako je to dobro i lijepo, ali teško. Došli smo u Sarajevo, u RTV studio. Pjevala sam, tipke su frcale na sve strane, ludnica. Sve smo uživo snimili s orkestrom Rate Petkovića. Nisam to htjela isforsirati nego sam sevdalinke izvodila u izuzetnim situacijama. Dodirnula sam to blago i uvidjela koliko je jako.

Decenijama skrećete pažnju i originalnom garderobom, frizurom, šminkom. Koliko, ustvari, imate haljina?

- Nemam mnogo. Zapravo, nemam šta odjenuti. Bolje je kada imam manje stvari, više izazivam sebe kako to iskombinirati. A moji mi dizajneri kažu da imam stila. Imala sam i ja svoju priču, kao i svi koji gledaju naprijed. Doživjela sam i pogrdne riječi i osvrte, kritike… Ali, danas se samo o tome priča. Navodni stilisti su dobili svoje emisije i zarađuju novac što će reći što pogrdniju riječ za neku osobu. Danas je 2008., sve je dostupno, a ja sam mnogim ljudima još čudna. To je žalosno. Ako sam ofarbala kosu u zeleno, kažu to je čudo, ona nije normalna. Onda se ti upitaš ko tu ima problem, da li ja i moja sloboda ili druga osoba koja tvrdi da to nije dobro.

S kakvim emocijama idete ususret 60. rođendanu?

- Imam 58. godina, to bolje zvuči nego 60. Da, one su se složile. Vježbam, idem na fitnes, jogu. Već četiri godine igram golf. Pitaju me šta radim tamo, a meni je prekrasno, pričam i borim se sa sobom. U mom su se životu dogodile tragedije. U 41. mi se desilo nešto najstrašnije, Karlova smrt, smrt voljene osobe. Život je mogao otići sasvim drugim tokom. Ali, sabrala sam se i rekla ne. Nastavila sam s osmijehom, naprosto hrabro idem. Gdje ću doći, ne znam. Idem, još sam na svom putu, što je, možda, najljepše. 

EGIDA
Naprosto hrabro idem. Gdje ću doći, ne znam. Još sam na svom putu, što je, možda, najljepše

Razgovor sa sarajevskim taksistom

- Sjećam se svog dolaska u Sarajevo sredinom sedamdesetih. Doputovalo sam rano ujutro i uzela taksi do hotela. Vozimo se, a taksista kaže: “Vi ste meni odnekud poznati”. Ja velim: “Sumnjam”.

A on kaže: “Znam ja Vas, slušam ja Vas. Pjevate Vi meni “Omer-beže”. Ali, znate, kada meni to Beba Selimović otpjeva, ja mogu za njom, a kada Vi otpjevate, ja ne mogu” - ispričala nam je Josipa Lisac.

Poruka Ede Maajke

- Edo Maajka mi je prije nekoliko dana poslao SMS. Baš sam bila na golfu. Piše: “Čuo sam tvoju pjesmu iz sedamdesete “Spustila se kiša”. Pa, to je fantastično!”. Znači, i danas postoje čestitke i komplimenti, ali rjeđe. Edo je, stvarno, fantastičan.

[dnevniavaz.ba]